Je li to Monopoly?
Kraj je lipnja. Sparno predvečerje. Na terasi kraj trešnje, koja još obiluje sočnim crvenim plodovima, igramo Puerto Rico. Prilazi nam bivša susjeda i onako, u prolazu, poluradoznalo upita: “Što to igrate? Monopoly?” “Ne baš, ali slično”, odgovaram, ne želeći previše ulaziti u dublja pojašnjenja, a bio je i moj red za odabrati ulogu. Niti pet minuta kasnije, nakon što je buraz na opće negodovanje ostalih odabrao ulogu craftsmana, dolazi i njen suprug: “Ooo, dečki, kaj je to? Monopoly? Lijepo, lijepo…”
Bila je to 2007. godina, ali što se mene tiče mogla je biti bilo koja unazad dva desetljeća, jer sam se kroz to vrijeme poprilično naslušao sličnih izjava. I koliko god mi to uvijek bivalo simpatično, često sam znao pomisliti: “Pa dobro, do kad će ovaj naš narod poznavati samo Monopoly, Pictionary i Čovječe, ne ljuti se?” 🙂
Ok, eventualno u tu košaru idu i Trivial Pursuit ili Cluedo…možda Risk, razmišljao sam…dovoljno su stare i široj masi poznate.
Kako volim brojke i statistiku, bacio sam se na posao i nekako došao do opširne rasprave o društvenim igrama u jednoj povećoj ženskoj grupi na Facebooku. Pitanje jedne članice bilo je: Koje bi mi društvene igre mogli preporučiti za dosadna kišna popodneva? Ili tako nekako…
Uglavnom, objava je, u nešto više od 48 sati, skupila više od 500 komentara, a ja sam svaki pažljivo čitao i bilježio prijedloge koje su “curke” davale. Uvjerljivo najviše glasova dobio je Alias – tipični party game u kojem treba u kratkom vremenu objasniti što više zadanih pojmova, a da se ne spomene tražena riječ. Drugo mjesto zauzeo je Catan – klasik Klausa Teubera, koji već ima milijardu ekspanzija, a “broncu” je osvojio Pictionary – još jedan klasik među party igrama u kojem je važno dobro crtati, ali još važnije dobro se zabaviti.
Ovo je poredak prvih 30 prijedloga prema broju glasova (u zagradi sam naveo godinu nastanka igre i stupanj kompleksnosti, prema podacima sa BoardGameGeek-a):
- Alias (1,26 – 1990.) – 50 (glasova)
- Catan (2,30 – 1995.) – 34
- Pictionary (1,23 – 1985.) – 31
- Dixit (1,20 – 2008.); Jamb (1,18 – 1956.) – 23
- Activity (1,11 – 1990.) – 21
- Risk (2,07 – 1959.) – 16
- Uno (1,12 – 1971.); Drinkopoly (1,00 -2018) – 14
- Monopoly (1,65 – 1933.); Rummikub (1,75 -1977.) – 13
- Scrabble (2,09 – 1948.) – 10
- 5 Second Rule (1,13 – 2010.) – 8
- Ticket to Ride (1,83 – 2004.); Cluedo (1,66 – 1949.) – 7
- Carcassonne (1,91 – 2000.); 7 Wonders (2,33 – 2010.); Cards Against Humanity (1,19 – 2009.) – 6
- Pandemic (2,41 – 2008.) – 5
- Labyrinth (1,35 – 1986.); Trivial Pursuit (1,64 – 1981.); Jenga (1,11 – 1983.); Codenames (1,29 – 2015.) – 4
- Citadels (2,05 – 2000.); Taboo (1,21 – 1989.); Scotland Yard (1,96 – 1983.) – 3
- Azul (1,77 – 2017.); Werewolf (1,39 – 1986.), Terraforming Mars (3,24 – 2016.); Game of Thrones (3,45 – 2003.) – 2
Kada se izračunaju srednje vrijednosti, dobije se kompleksnost od 1,70 i prosječna godina 1989. Možemo, dakle, zaključiti da bi neko random žensko društvance iz Hrvatske, kao alternativni oblik zabave, odabralo jednostavne društvene igre zabavnog karaktera (ok, znam, sve su igre zabavne, ali nisu sve lepršave niti za velike grupe). Pretpostavljam da bi slični rezultati bili i u nekoj muškoj random populaciji, s možda tek nešto većim udjelom konfrontacijskih igara poput Rizika npr.
I to je sve u redu. Igre zaista ne moraju biti ultra kompleksne da bi bile dobre i većina gore nabrojanih igara je ok, a nekolicina je čak i izvrsna. Ono što, pak, bode u oči je prosječna godina nastanka igre – 1989! Je, i ja sam morao protrljati oči, ali brojka je ostala, kao i očita činjenica da Hrvati mahom igraju igre iz prošlog milenija. Samo 11 ih je iz ovog (s tim da je jedna od njih Drinkopoly, koju neću uopće komentirati:), dok su s druge strane odličan poredak zauzeli tzv. boardgame dinosauri – Monopoly, Cluedo, Jamb, Risk i Scrabble.
Možemo, dakle, zaključiti da Hrvati generalno ne poznaju moderne društvene igre (čast izuzecima). Uzmimo za primjer igru koja je uvjerljivo zauzela 1. mjesto u komentarima. U trenutku pisanja ovog teksta, na gore spomenutoj najrelevantnijoj stranici vezanoj za društvene igre, zauzima, pazite sad – 7519. mjesto! Znači da postoji preko sedam i pol tisuća boljih igara. Čak i ako promatramo samo rubriku party igara – i tamo je preko 600 zanimljivijih. A to su, složit ćete se, velike brojke 🙂
A zašto je tome tako, zapitah se. Razloga je sasvim sigurno više, a ja se odlučih za ove: tradicija, neupućenost, nostalgija, sumnja i ekonomske prilike, s velikim naglaskom na prve dvije. Kod nas, dakle, postoji tradicija igranja igara poput Monopolyja, Čovječe ne ljuti se i Pictionaryja, odnosno NE postoji tradicija igranja modernih društvenih igara, naprosto zbog toga što je prosječan stanovnik ovih prostora nesvjestan postojanja tog ogromnog šarolikog svijeta nadasve zanimljivih, zabavnih pa i edukativnih igara na ploči. S tim je usko povezana i nostalgija. Naime, generacije koje su odrastale na tim klasicima imaju lijepa sjećanja na njih, odnosno na doba igre, pa žele iste emocije prenijeti i svojoj djeci.
U nas se moderne društvene igre mogu kupiti u rijetkim specijaliziranim dućanima poput Carta Magice, a one popularnije naslove, odnosno svjetske hitove, mahom s oznakom “igra godine” (spiel des jahres, op.a.), kao što su npr. Kingdomino, Dixit ili Azul, najčešće je moguće nabaviti i u Mulleru, Nami i sl. Unatoč tome, za ovdašnji standard takve igre često su skupe – od cca 200 pa sve do 700-800 kn za malo kompleksnije igre s više kvalitetnih komponenti. Od kupnje neke njima nepoznate igre, ljude može odvratiti i pomisao kako je igra komplicirana, pa se radije vraćaju dobrim starim provjerenim hitovima iz nekih davnih vremena.
Stvar je u tome da je danas roll and move mehanika, na kojoj su bazirane manje-više sve našim ljudima omiljene igre, prilično zastarjela. Unatoč tome, u trenutku kad imamo na desetke inovativnijih i zanimljivijih mehanika, mnogi koji požele izdati neku društvenu igru u Hrvatskoj uglavnom će se povinovati toj mehanici. Drugim riječima – baci kockicu, pomakni se određeni broj polja naprijed te (obično) odigraj akciju koja je označena na tom polju. Može li dosadnije? :))
Stvari se ipak mijenjaju nabolje, polako, ali sigurno. Danas u svakom većem gradu postoje i udruge za promicanje društvenih igara, gdje ljudi dođu, podruže se i zabave uz razne zanimljive naslove. Tu su i festivali, sajmovi, specijalizirana događanja…tako da nas ipak čeka svijetla budućnost.
Stoga (još) jedan site o društvenim igrama ne može škoditi :O)