Početak
Oduvijek je bio plavi. Zapravo, prvo je bio plavi pa tek onda meeple…još od svog prvog “Čovječe, ne ljuti se” i “Monopoly-ja” (many, many moons ago). Zaista, moj prvi dodir s igrama na ploči seže u daleku prošlost kada sam s bratom i roditeljima igrao “Čovječe…” i neke davno zaboravljene igre poput “Zoo Mix Max” ili “Štiri v vrsto” (imali smo, očito slovensku verziju:)
U vrijeme kad sam učio prva slova i brojati do 100 krenule su i nešto kompleksnije igre, a koje su roditelji posjedovali, kao npr. već opjevani “Monopoly” te “Geld & Börse“, zanimljiva prastara igra o novcu i burzi za koju vjerojatno nikad nisu čuli ni okorjeli gejmeri.
Da, upravo je se ovakve sjećam…u kojoj su, zbog učestale upotrebe, neka polja bila izgrebana do nečitljivosti. Možda je već tada lagano krenula moja “ljubav” prema novčićima, poslije i burzi pa sam desetljeće kasnije upisao studij ekonomije, ali prije svega rekao bih da se tada rodila jedna puno veća ljubav…kojoj je trebalo dugo da propupa…ljubav prema društvenim igrama na ploči, a i šire 🙂
Novo doba
Sve do kraja milenija igrasmo povremeno gore navedene igre koje smo tu i tamo nadopunjavali nekom uspješnicom (“Spiel des Jahres”) koju bi nam teta donijela iz Njemačke (“Scotland Yard”, “Heimlich & Co.”) ili bi neku poklonili prijatelju za ročkas (“Mitternachtsparty”).
Početkom novog milenija započinje tzv. Novo doba u mojem, odnosno našim životima (da dodam i burkija) jer se u Zagrebu otvorio prvi specijalizirani dućan za moderne društvene igre – “Land of Magic”. Tada smo krenuli poklanjati igre jedan drugome prilikom svake značajnije prigode, što su bili rođendani i vrijeme blagdana. Pa je tako burki meni za Božić poklonio “Puerto Rico”, ja njemu “Domaine”, on meni za rođendan “Tigris & Euphrates”, ja njemu 15 dana kasnije “Alhambru”…itd…
Renesansa
Do 2011. skupili smo 30-tak novih igara i tada se događa prava gaming renesansa; počeli smo voditi statistiku, proširili smo gaming ekipu sa dotadašnjih par povremenih zanesenjaka na preko 10 regularnih gejmera, uveli izbor za igru godine, da bi sve kulminiralo prvim odlaskom na Essen Spiel – najveći sajam društvenih igara na svijetu, s kojeg smo se vratili s preko 200 igara jedva nekako utrpanih u kombi te organizacijom mini gaming festivala međunarodnog karaktera u šibenskom Solarisu.
Nastavlja se…
I sada, 10 godina kasnije, bilanca je sljedeća: odigrao sam preko 3.000 igara na raznim lokacijama, ali uvijek u dobrom društvu, od toga preko 500 različitih igara, a od pojave Boardgamearene – najvećeg site-a za online igranje – i preko 33.000 igara online, kao i još neki iz ekipe sa sličnim brojkama.
Iako nas je ovaj naporni virus malo usporio, kolekcija se konstantno deblja, a i sve više novih ljudi otkriva čari modernih igara, čijoj će popularizaciji, nadam se, još više pridonijeti i ovaj blog.
Cheers! 🙂